Posjet NP Krki i NP Paklenici može pružiti zanimljiva iskustva,
o čemu svjedoči tekst našeg najnovijeg novinara Lovre Mihića
Hrvatska je predivna zemlja puna nacionalnih parkova i parkova prirode. Vrijeme uskrsnih praznika moja je obitelj odlučila provesti zajedno u prirodi. Geografska blizina NP Paklenica i NP Krka bila je presudna za donošenje odluke o izletu baš na ta mjesta. Iako se razlikuju, oba su parka veoma lijepa, svaki na svoj način.
NP Krka
Prvo smo odlučili posjetiti NP Krka koji se smjestio nedaleko od Šibenika. Krajobraz rijeke Krke posebno je poznat po slapovima, jezerima i zelenilu. Krka izvire u podnožju planine Dinare kod Knina, te teče nizvodno kroz kanjon u kršu dug 75 km. Krka na svom toku stvara mnoga jezera i slapove, te utječe u Šibenski zaljev. Osim prirodnih ljepota NP Krka bogat je i kulturno povijesnim spomenicima. Prilikom dolaska u park i kupnje ulaznica saznali smo da su sve ulaznice za posjet poznatom Skradinskom buku brodom već rasprodane. Rekli su nam da se park može obići i pješice pa smo odmah krenuli u obilazak. Plan je bio prvo posjetiti najpoznatiji dio parka, a to je Skradinski buk koji se sastoji od mnogih jezera i slapova. U kratko vrijeme uspjeli smo prošetati edukativnom stazom i uvjeriti se u ljepotu i bogatstvo života u parku. Staza je napravljena od dasaka i vodi preko jezera uz tok rijeke i blizu najvećih i naj ljepših atrakcija. Uz stazu su postavljene edukativne ploče sa zanimljivim informacijama. Mnoge ploče nismo stigli pročitati zbog strašnog nevremena pa smo ih samo fotografirali kako bismo ih kasnije mogli pročitati. Uz stazu iz blizine vidi se bogatstvo života u parku. Najviše su me se dojmile ribe koje nepomično stoje u brzoj rijeci tik uz slap.
Lovrin pogled na ljepote NP Krka
Foto: Elvis Mihić
Zbog cvrkuta ptica i žubora vode sve je bilo opuštajuće. Skradinski buk me je ostavio bez daha. Snažno nevrijeme praćeno tučom, kišom, vjetrom i grmljavinom obrušilo se na nas i istog trena bili smo mokri kao miševi. Na svu moju žalost morali smo se vratiti u auto i prekinuti izlet. Prilikom povratka u auto uočio sam turbinu hidroelektrane na Krki, a kasnije sam saznao da je ta turbina iz jedne od prvih hidroelektrana na svijetu. Proradila je samo dva dana nakon što je naš poznati znanstvenik Nikola Tesla pustio u rad elektranu na rijeci Nijagari u Americi.
Svakako ću se vratiti u NP Krka, ondje ima još mnogo toga što je vrijedno gledanja i istraživanja.
Vrijeme za obitelj, bez mobitela, u prirodi, na lijepom drvenom mostiću uz žubor vode. Petar, Lovro i Ana na zajedničkom izletu. Foto: E. Mihić
NP Paklenica
NP Paklenica drugi je najveći nacionalni park u Hrvatskoj, odmah iza Plitvičkih jezera. Smjestio se na južnim obroncima Velebita, kod mjesta Starigrad. Najpoznatiji dijelovi parka su kanjoni Velika i Mala Paklenica. Mi smo se uputili putem uz rijeku Paklenicu, a cilj nam je bio doći do odmorišta gdje bismo se okrijepili. Put vodi planinarskom stazom koju prekriva svježe prolistala šuma bijelog jasena i graba te znatno viša šuma alepskog bora kojim je park djelomično pošumljen. Staza je u početku relativno ravna i ugodna za hodanje, ali ubrzo se naglo počinje uspinjati, a rječica Paklenica sve brže teče i sve češće se obrušava niz visoke slapove. Ubrzo se ispred nas pojavljuju strme litice i kukovi po kojima se penju mnogobrojni penjači, alpinisti. Govore različitim jezicima i čini mi se da dolaze iz cijelog svijeta. Putem do našeg odredišta uz samu stazu naišli smo na dva izvora pitke vode koji su pružili izvrsno osvježenje. Uz stazu mogu se uočiti ostaci starih mlinova koji svjedoče o davno prošlim vremenima i životu ljudi na prostoru današnjeg parka.
Mom bratu najsmješnija je bila konjska balega koju se moglo vidjeti cijelim putem. Rekao je: “Ako pratimo balegu, nećemo se izgubiti“. Kasnije sam saznao da se zbog teško prohodnog terena sva opskrba planinarskih domova radi uz pomoć konja i magaraca. Zbog udaljenosti planinarski dom dobiva električnu energiju isključivo iz solarnih panela. Moj se brat raspitivao i o konjima. Tako smo doznali da oni nisu autohtona životinja na prostoru parka već su došli iz Like bježeći od rata. Meni su najzanimljivije bile brojne špilje. U jednoj je izgrađen kiosk u kojem se prodaju suveniri, a u drugoj muzej. Mnoge scene filma Winnetou snimane su upravo na mjestima kojima smo prolazili.
Iako su oba parka predivna, meni je bio bolji NP Krka zbog zelenila, mira, žubora vode i drvenih lijepo uređenih šetnica. Ovi će mi praznici ostati u sjećanju zbog druženja s obitelji, razgovora i šala tijekom šetnji i minimalnog korištenja mobitela. Jedan dan je malo za obilazak parka. Svakako treba više vremena za to što ćemo uzeti u obzir prilikom idućeg posjeta.
Lovro Mihić, 5. c, fotografije: E. Mihić
